Obálkyknih.cz - Jihočeská vědecká knihovna v Českých Budějovicích

oprava existující anotace, přidání nové anotace

Název:		Kažeš anđeo :drama
Autor:		Jergović Miljenko
Rok vydání:		2000
Identifikátory:		9789531881203

Upravte stávající anotaci nebo vložte anotaci novou.
Anotace:	“Evo koncepta knjige, Jergovićevim riječima: »sačinjena je od trideset jedne priče i s anđeoskim epilogom je priča o jednoj mogućoj cjelini«, kao u Altmanovoj ekranizaciji Carvera (Short Cuts) – lokacija i simultanost glume »jedinstvo vremena i mjesta«. Tu je i motivska – zapravo leksička – poveznica radnje: riječ »anđeo« koja se, ovako ili onako, izriče u svakoj priči/prizoru. L.A. igra Novi Zagreb u kojem pisca fascinira i pomalo zastrašuje život bez javnog prostora i zajedničkog nazivnika: nepovezanost, izoliranost, slučaj… Njegova lica »ne znaju jedni za druge« svaka se priča događa »u svom stanu«. Povezanost svim tim (metonimijskim) točkicama na horizontu može dati tek kakva vertikalna metafora: to su anđeli. U epilogu, naime, dva anđela odozgo promatraju novozagrebačke »kratke rezove«. Kod Altmana su, sjećamo se, po sistemu zemlja–zrak, simultanku odigrali helikopteri i potres… Jergović je vjerojatno najčitaniji naš pisac devedesetih i – gle paradoksa – ovo je, de facto, prvi njegov literarno–tematski silazak na hrvatsko tlo. Dakle: kako to da se – nakon što je dugo lebdio u orbiti iznad mitskog Sarajeva – »spustio« baš u Novi Zagreb, a ne, recimo, u Centar? Stvar je jednostavna: rasuti grad na taj mu način može ostati tema, a literarno okupljanje »krhotina« – emotivna strategija. Novi Zagreb je po sebi razasut, središte mu je »izvan njega samog«, on je »spavaonica« i »veliki, izgubljeni izbjeglica«… Tu, dakle, dolazi Jergović i – kao i dosad – nudi melankoličnu mitsku obnovu grada negdje u zraku. Zato je i vrlo ozbiljan po pitanju anđela, a one koji ih ironiziraju ocrtava negativno. Tu se jako približava naivi. Ali, valjda su Wenders (nebo nad Berlinom) i Johny B. Štulić (Nebo iznad Trnskog) na njegovoj strani… Ovaj Jergovićev »novi grad« sastavom je mulitkulturalno, ali i vrlo općenito mjesto. U tom Novom Zagrebu nema škvadre s kvartovskim identitetom, ni slenga, čak ni dijalekta. U realističkoj atmosferi svakodnevice – nema živog jezika, pa ni karakterizacije lica govorom.” (Robert Perišić, Globus, 14. 7. 2000.)
	Souhlasím s využitím anotace pro potřeby projektu obálkyknih.cz. Obsah neporušuje autorská práva.(povinné)